banijanac

 Sjedim.Pred  bjelim ekranom, i gledam kroz bjelinu pahulja koje oknom promiču, u bjelu ulicu. I mislim. Dali sam nevin toliko da bih se i ja bjelinom ogrnuo. Dali su mi misli čiste, da bih veo bijeli slobodno podignuo. Možda samo da izvjesim bjelu zastavu u predaji tijela,želji, drhtaju,snu. I kako dani odmiču a studen steže nemogu otopiti dušu koja mi se ledi u bijegu.Jer lanac koji otkinut zamnom odskakuje, svakog me trena za novu,poznatu stvar priveže. Za miris, Za smjeh. Za suze.  I poljupci žene koja me ljubi,oči poluzatvorene  kojima se daje, riječi kojima odsada do zauvijek traje,nemogu da me vrate. Na izvor sa kojega su tekle i suze i pjesme. Jer putujem a zastajkujem A netreba. Nesmijem. I nije daljina svima data da daleko odu,jer  samo im duže treba da se vrate. A neko kao ja u trenu je gdje biti nesmije. Jer nije bilo što se snilo i nije onako kako se činilo. Bilo je kako sam plakao I činilo se da neće stati niti predstati. Boljeti. A sada je bol stala,i mjesto za pitanja nova  napravila. Jer zvala me je mala. Sljedila ,udarala, plakala , molila, prijetila. Jače no prije . Glasnije no ikada. I kad  sam blagost i pokornost molio, nije je dala. I opet je nestala. Zašto je to morala . Zašto je to ponovo napravila. Da me poljulja uspravna ,da mi okovanog bijelim ledom sjećanja, pokida grane što prkosno od mene stoje,i u njene ruke ponovo padnu polomljene. A već sam bio bezruk i bezglasan.Proziran, njoj predan, bjelim joj licem otrovan. I sama je otišla . Šo se vraćala.?Neznam što ovo pišem. I neznam zašto u bijeli ekran crnilo sipam. Zašto prljam bijelinu dana,dok još traje. Jer itako će je noć i magla crnilom pokriti, i odsjaj neba bjeloga skriti. Valjda tako mora biti.

Nemože bjelina potrajati.  

  Dok sam još izlazio iz okvira vrata ,uštinula me hladnoća za obraze. I blago sleđeni zrak mi golica nosnice .  I istog trena dok provjeravam nebo,Pogled mi lebdi visoko u noć, i znam,spazim ih. Velika kola. Zvijezde koje oduvijek vidim. Odkada sam pogledao malen gore. ona su bila tu.. Da me povedu, prevezu ili odvedu. I  kad sam takav  uinat  svima, a sebi najviše prelazio tamom polje ,na njima sam vozio strah. I kad sam polomljenog srca sjedio u plastičnoj stolici iza  svoje kuće, koja nije moja,,gledao kako odvoze moje snove., Na njima je dolazila snaga za ostati. I dok sam sjedeći u ljetnom kinu, iza trag zvjezda padalica koje su ponijele i moje želje, vidio njih. Velika kola. I taman  su bila  tolika, da mi srce stane u njih Zbog blizine i mirisa kose, koja na rame mi se naslanja. .. Ali i nju su odvela. A srce su u meni ipak ostavila. Moja Kola.. Kola koja i večeras su opet  blistava na nebu, ukrcala slijepog putnika . Jer sigurno nije božji  kočijaš svijestan jedne duše daleko  dolje.Jer on noć na noć prevaljuje iste, vječite daljine. Nije ,A ni netreba znati ,kad sam sjeo. Jer nije znao ni kad sam negdje usput ispao. I sad se opet kačim. Za sjaj. Za čistoću hladne noći ,i srca smirenog. Da ponovo sjednem u njihovom sjaju i u zimskom nebu ocrtam put. Ka novom,sasvim novom početku Jer tko zna kakva se sreća u njima ponovo skrila. I za koga je dovedena u ovoj zimskoj noći . Mame me . I da, ja ću ponovo na  njima  poći.

Nisam to htio. Ne ja. A znam, nije moglo trajati, jer meni nisi smjela  lagati. I lijepo sam ti  govorio. Nemoj. Nemoj me od sebe gurati. Ne idi k drugima  svjetom ,jer mene si sama  ostavila, iz korjena iščupana.. . Ne odlazi s jutrom, dok ja te grlim dok uz tebe omamljen uzdišem  Mirisom. Kosom.Ostani bar nedjeljom. Da ne  lutam planinom,samoću da u njoj ostavim. Jer u nju sam za tebe otišao. Da te suzama muklim ne vabim,i njima te oholu ne ljutim. Rekoh:  Ne pali svjetlo dok te sanjam. Jer svi su sni o tebi voljeni. Ne otvaraj mi oči dok te u sebi gledam. Bajkovitu,sjajnu. Za mene odabranu.  I nisi stala. Nisi mogla ni znala. I sto je godina prošlo  u trenu.  I probudila si me. Da vidim. Nepoznatu ženu. Koja uz mene ne spava, kojoj mi na ramenu ne počiva ni ruka ni glava,  Ženu koja me gleda svisoka , i ne pušta zamnom u nedostajanju ni uzdah ,ni suzu iz oka. Nisam htio, znaš i sama . Želio sam da ostane tama. Jer bio sam sretan u njoj. Al sunce izaći mora, i svjetlo se razliti želi ,da se spozna kako se  kome sreća, i kolika dijeli.  I budan stojim kraj sebe i gledam kako spavam. I slušam što sanjam. I uzimam se za ruku. Tresem za  ramena . Ustani ustani, ne spavaj više. Nije san, onaj što ga pišeš, o voljenoj ženi namjenjen tebi. Probudi se, ona pripada drugoj zemlji. Zemlji u kojoj te nema ,  koju samo ona ispunjava, i njena sujeta sama u sebi.. I teški su kapci moji. Al otvorio sam oči ipak. I sjeo da ne zaspem opet. Jer proljeva na mene danima mirise,pjesme ,sjećanja,  na kad sam sanjao budan. Ali ništa nisam zaboravio. Ništa, ni kako sam bolan sebe udarao,,i vikao si budalo budalo budalo. Za jedan sekund sreće danima sam u bjedi bio. A samo sam tebe htio. I pisao ti pjesme,čak i ovdje slikao srce. Pokidao  sve veze, da ti budem bliže , a ti si me samo spuštala niže niže i niže. I nisi mogla stati. Morala si sve odati. Kad si bila i gdje , samo s kim odat mi nisi htjela. Al nema veze,ova, ovaj, ili nešto treće ista su za mene djela. I kad sam se probudio natrag bi me htjela. Roba, da ti lepezu nosim,ko što sam htio, i na to ponosan bio. Al sve su laži iskrene prodrmale mene da probudim samoga sebe. I sjedim i gledam ,I ovako sam sada veći od tebe, i već ti vidim preko tjemena, a kad ustanem od tebe neće ostati niti sjena. 

A pod ruku me drži u pomoći, neka druga, draga, i bit će voljena, žena.

 zbogom  ti bilo mala.

 Dobio sam ovo od jedne curice.mlađahne ,veli mi vidi ovo.
 

Idemo vidjeti koje pogodnosti ćemo imati u EU:

1.) Hrvatska će imati manje od 1% pravo glasa u europskom parlamentu
2.) Hrvatska će morati plaćati članarinu u visini od 4 milijarde kuna godišnje
3.) Poskupljenje duhanskih i naftnih derivata vjerovatno i alkoholnih proizvoda
4.) Ograničavanje proizvodnje na normu koju će odrediti EU parlament (npr. u Slavoniji postoje tri šećerane koje će svoju proizvodnju morati smanjiti za 35% što znači zatvaranje jedne od tri šečerane)
5.) Hrvatska nema pravo na gospodarski pojas u Jadranskom moru (talijani imaju pravo loviti u našem moru i vaditi naftu iz istoga, napomenimo da su svoj dio Jadrana izlovili zato što posjeduju ogromnu i najmoderniju brodicu na mediteranu)
6.) Hrvatska se obvezuje na izgradnju i dodjelu stanova onima koji su 1991. godine napustili Hrvatsku i sudjelovali u agresiji na nju
7.) Pristanak na pretvaranje velikosrpske agresije u građanski rat i s tim u vezi odustajanje od ratne odštete
8.) U procesu tzv. pregovora Hrvatska je izložena ucjenama (prodaja ili predaja nacionalnih bogatstava, teritorijalne ustupke susjedima, otvaranje tržišta nelojalnoj konkurenciji i monopolima, prodaju poljoprivrednog zemljišta i dr.)
9.) EU fondovi financiraju što je u interesu EU, a ne što je u interesu RH
10.) Za Hrvatsku su predviđeni višestruko manji iznosi EU fondova za RH u odnosu na zemlje koje su nedavno postale nove članice

Šalji dalje da se svi skupa malo osvijestimo.  

Veli ona. 

I nisam izdržao. Nema veze sa ljubavlju prema ženi. Al ima sa ljubavi prema domovini. jbg Ljubavi gi ima raznih,i onda sjednem pa pišem.I eto podjelit ću i sa Vama,stalo mi je.

Lipo moje
Ako i je tako pokušat ću ti odgovorit na jedan drugi način.Mada ja nisam još načisto što bi bilo bolje za nas. S druge strane sam osobno zainteresiran,kao i ti sama zbog prirode posla kojim ti se bavi obitelj ,da nam je bolje da nas je više. Smatram, pošto nisi kao ni ja radnik ,koji traži posao, nego se već odavno osvjestila ona ," u se i svoje kljuse" da se nas baš to previše dolje navedeno ni ne tiče...
Dakle pojašnjenje.

 Po točkama kako su i napisane:

1 Nas ima ko iz predgrađa jednog velikog europskog grada.Što bi da si  njemica?   80 miliona ljudi a isto pravo glasa... ko 4 milje nas hrvata?  Njihov ADAC (autoklub) samo  ima 49 miliona registriranih članova...

2 Na stranici Ministarstva financija je iznos dodjeljen RH za prve dvije godine članstva : 3 mlrd EURA    dakle ugrubo oni daju nama 2 milijarde EURA  za koheziona sredstva i poljoprivredu kad sve zbrojimo i oduzmemo. Mi njima -oni nama.

3 Evo još nismo u eu a sve je poskupilo. Duhanski proizvodi? koga za to briga. Pa lječenje pušača od bolesti uzrokovanih pušenjem nas sve košta dvostruko od sve zarade koju ostvaruju na duhanu SAMO NEKI,a plaćamo lječenje svi..Alkohol? pa ko oće pit nek plati. Da opet ne pričam o štetama, smrtima, i ostalim" proizvodima" alkohola. A nafta košta sada jeftinije u EU nego kod nas.. Ovi uz granicu toče preko, u Sloveniji

4 ograničenje  na razbacivanje resursa je itako potrebno. Da imamo pameti i sami bi je zatvorili,jer su to šećerane građene za staru jugu koje su za cjelu pravile šečer, a za nas same su puno previše,jer sad se  uvozi šećerna  repa za njihove kapacitete, pa im je i šećer nekonkurentan i skup. Dakle....

5 O ZERPU je bez veze i pričati kad od toga ni dosad nije bilo ništa tako da se ništa ni ne mjenja .  Neznam što se uostalom onda spominje kao neki argument ovdje...

6 Stanove i kuće je Hrvatska već sve izgradila i to po naredbi Gs.Tuđmana. A i to je bio zamašnjak oporavka zemlje poslije rata. Tako da pošto su već sve te kuće obnovljene i napravljene nema ni toga troška. A najbolje bi i bilo da se vrate doma,, da oru i kopaju tu zemlju,jer je i dalje po vlasničkom listu njihova, a ne da mi moramo plaćat da je očiste od drača neke službe i da nam Hrvatska ne bude dijelom pustopoljina u kojoj nema ništa .Baš ništa. ... (ako si išla prema Glini i Kostajnici , ili po Dalmatinskoj zagori,znaćeš o čemu govorim.,a to je isto MOJA  domovina za koju sam i u rat otišao.)

7 Pristanak za  imenovanjem  Rata  na građanski nije nigdje,nigdje, spomenut. A naši su generali itako već pospremljeni na robiju ili u penziju. I kaj sad? Koga za to krivit? Europu? Glupost. Pa sami smo to odradili. već.

8 Veli ucijena i mora se  kao prodat?? A mi kao nebi? pa kog se opet tu farba?.  Ako dođe taijan s lovom da kupi moju kuću u kojoj ja ne stanujem od mog dede a ja nemam love ni za komunalije plaćat a on stavi lovu na stol? Pokažite mi jednog hrvata,ili bilo koga drugoga, da je neće prodat A lova je dobra. I ok. Jer nemre kuću odnest .Tu je u hrvatskoj,i žena neka će je čistiti,i susjedima neće štakori iz nje provaljivat.Al samo treba postavit u ugovor, da nemože zagradit prolaz i zatvorit vidik tim istim susjedima. Kupio je što je kupio. Može popravit i poboljšat al ne na uštrb nas okolo.. Al i to je jebeno, jer podmitljivi općinar  obično  dade sve, da se sjebe. Al to opet nije strenđer. Nego Naš.. Dakle sve mi sami sebi delamo.

9 dakle točka u kojoj se, još jednom skače samom sebi u usta. Ako smo mi U EU onda ona radi da nama bude dobro i u našem interesu,jer je onda svima dobro.To je koda sam sebi kupim premale cipele namjerno. Još jedna glupost gledanja iz mišje rupice ispod stola ,u gospodsku kuhinju sa milijun poslastica. Kad sjedneš gore za stol, sve je prostrto,al jedino moraš znat jest sa villicoom i nožem, inače te teta lupi po prstima i veli ne tako. I opet pokaže kako,jer si njen i sjediš za istom stolom.

10  I najslađi dio. Ono pravo dječje.. A tvoj je veći od mog komada. I onda se furiti kao i to je neki razlog. Nemogu vjerovat da se neko uopće usudio to  tako napisati. Pa mi razgovaramo o životu, za nas i naše najmilije i prijatelje i djecu i o poslu, a ne o lopatici i kantici pred hrpom pjeska..

 Dakle lipo moje, ja još neznam kako ću smisliti, jer ima jedan razlog koji ovdije nije naveden ,a to je inat. hrvatski dišpet ,a koji je do neba velik, i nedam da me niko jebe na mom dvorišću. Ni za lovu. Jer kad sam išao u rat, to je bilo iz srca, a ne iz interesa. I ne mogu poništiti to svoje srce, da je to MOJA zemlja:Da ja neću u njoj na tlaku hoditi,jer ja sam se borio da nebudem kmet u vlastitoj  zemlji ,gdje odlučuje ko ima više love A oni,EU, imaju daleko više, te iste love,. I sad me sve to jebe.. Jer okupiraće nas,kupiće nas, svjestan sam, tom lovom ,ovako ili onako, pa ajde da i mi nešto iz tog izvučemo. Za sve koje volim. Najbolje i najviše što se može.

 Eto,zasvrbilo me, pa sam se pčešao,nadam se da ne zamjeraate.

  otkako te nevolim sve je lakše

http://www.youtube.com/watch?v=5fIgL0iSXJs

 neznam kako se ugradi isječak ali Arsenova pjesma sve kaže...

 Budim se jutros, a krevet je pun. nije on sam. neće biti, I ona ide rućak spremati, a ja na rafting. I danas  ,dan postbožični, kupanje u rijeci. S benama ko ja. Oni koji nisu baš čisti,Ko ni sam..A neku smo kintu za klince bubane ostavili i niz Mmrežnicau se spustili. Bene . Pijane. I radosne. Nema beda, nema tuge . Sreća i radost svima. Mojima ovdje  voljenima., Voli Vas Sve , u ove dane samo Vaš Banijanac. 

  Dolazim. i gledam . Poznata imena ,i zamišljam im  lica. Osjećanja koja kao da izdajem,ako ih  ne pišem. I sa Vama ih djelim. . A ako o ljubavi pišem ,mislim,biću izdajnik. Onaj koji piše o onom čega nema . A tjera me da sastavim sliku koju želim dati. Da se  u okviru ovog ekrana ,odlomi eho riječi. Riječi napisanih nad poznatim imenom, a nepoznataim licem. Jer navukao sam se . Na pisanje. A voljeti, i za ljubavlju žaliti, ljubav željeti,nikako ne mogu prestati. Ne mogu stati  živjeti. I neću prestati. Jer samo dok volim postojim. I ljubav u sebi održaću. U očima nekim, plamen srca  upalit ću. U noć,sam ja neću poć  .  I putujem,    Nekom tko me čeka. Neko tko je sletio  na ovu planetu za mene.Da se u Njenim očim izgubim,u Njenim rukama odmorim, na Njenim grudima, sluđen, uspavam.  Ima je . Znam. Osjećam. Jer samo  dok volim ,,ja uistinu postojim.   

 Noćas sam joj mogao čitati Nerudu. Najtužnije stihove .Noćas sam joj mogao  ispričati najljepšu bajku . Noćas sam mogao šaptati joj dok sanja,što se bore  misli moje.Nočas sam joj htio suze uzavrijeti..Da joj  dotaknem dušu..Gdje boli.Da joj osjetim bilo, dok joj poljupcima kapke brišem.

Htio a nemogu.Daleko je .sretna je.A ja samo gledam srećom ozareno joj lice na fotografijama facea.

Meni je obećala,moja mala, da če samnom ići.I ostavila me,Danima, da tugujem,U iznajmljenom stanu da čekam sreću,koja neće doći.Ne uz nju.Ne sa njom.Ne voli me znam .Osječam 

 i opet je noć. I nitko neće doć . Spuštene roletne nisu spriječile mrak da mi provali u sobu, I u toj tmini, samo si misli čujem . Pitanja. Dali je ovo trebalo biti ?Dali sam mogao pustiti,? Dali sam se uopće trebao zaljubiti i kao sluđen je služiti.? Da dajem sve ,da samo uzima, dok mi nije sve potrošila. Ne pare, ne dane ,nego suze.Dali sam izabrao pravedno, samoćom se služit kao mačem? Osvetničkim. Za bol. Za  moju samoću danima u tuzi provedenim. Dali da slike obrišem,ili da ih pustim. Da stoje urezane gdje bi trebale izblijedjeti, Da ih ostavim tamo gdje ih neću niti pogledati, da žal za njima me ne obuzme?. Neću joj oprostiti. A htjela bi to. I gurala se da uđe, al na kriva vrata, i sa krivim poklonom u ruci. Nikad nije znala.  Nije trebala, dok nije sve porušila.

Samo rekoh:     Frend???            Ili ništa.

Zamrznute suze, ni Ona nemože odlediti .

Nemože odlediti.

 Samo nestati,i k sebi joj nedati. Nije vrijedno.